HODOČAŠĆE POSUŠKIH TREĆARA U KRALJEVU SUTJESKU

Detalji

Objavljeno: utorak, 24. listopada 2023.

XV. Nacionalno hodočašće u Kraljevoj Sutjesci održano je u nedjelju,  22. 10. 2023. godine, u znaku jedne od velikih obljetnica koju slavi cijela franjevačka obitelj, a to je obilježavanje 800. obljetnice Božića što ga je sveti Franjo na nov način obilježio u svome samotištu u Grecciu. On je Božić nazvao „svetkovinom nad svetkovinama“ – većom od svih drugih svetkovina i slavio ga je neizrecivom radošću.

Trećarima iz Tomislavgrada, Širokog Brijega, Međugorja, Čitluka, Čerina, Gradnića, Sarajeva, Busovače, Bučića, Dubrave, Guče Gore, Gračaca, Nove Bile, Viteza, Novog Travnika, Kreševa, Rame (Šćita), Tolise, Tuzle, Fojnice, Podmilačja, Livna, Uskoplja, Ljubunčića i Vareša pridružili su se posuški i gradački trećari uz duhovno vodstvo fra Alojzija Slavka Anđelića.

Program je započeo u 10:00 sati pozdravom Nacionalne povjerenice za formaciju, Mirele Barbarić. Nakon iskazane dobrodošlice započela je krunica Slavnih otajstava i prigoda za svetu ispovijed. Imali smo čast da naša trećarica Diana predmoli jedan desetak krunice.

U 11:00 sati slavljena je svečana sveta Misa koju je predslavio fra Drago Pranješ, definitor provincije Bosne Srebrene. U propovijedi se osvrnuo na blaženu kraljicu Katarinu, na njezinu tragičnu sudbinu, na njezinu živu vjeru, na njezino kraljevsko dostojanstvo. Zajedno s nama prošao je i poveo nas na naše izvorno dostojanstvo koje nam je Bog namijenio. Prva istina o čovjeku, kako fra Drago kaže, jest da je čovjek poseban i da je posebno pozvan. Bog je želio biće njemu slično, biće koje mora biti slobodno. Sloboda je božanska oznaka. To biće se treba okretati Bogu, ne iz neke programiranosti nego potpuno otvoreno i slobodno. U to biće Bog je stavio božansku snagu ljubavi koja se drugom biću okreće samo u ljubavi i slobodi. Ljubav je moguća jedino u slobodi. To biće treba biti biće blizine. To biće neće biti obični zemljak. Bog je u svom planu i projektu želio da to biće sudjeluje u Božjem životu i zato treba biti vječno. Pozvani smo da primimo vječnost. Kad se sve bude raspadalo to biće ostaje živo, u vječnosti s Bogom. Zato treba doći do susreta Boga i čovjeka. Taj susret omogućit će da čovjek postigne puninu svoga bića, kako kaže fra Drago. Ali što se dogodilo s čovjekom? Čovjek koji ima potpunu slobodu kreće svojim putem. U svojoj slobodi okrenuo se od Boga, nije prihvatio zajedništvo s Bogom. Formirao je život na svoju ruku, mimo Boga, i tako je došao u opasnost da izabere smrt. Neposluhom prema Stvoritelju izgubio se u grijehu. Zloupotrebom slobode čovjek prelazi u oholost, proglašava sebe Bogom. To se vidi u protivljenju životu, ubijanju nerođenih, u bahatosti, u preziru prema siromašnima, u preziru prema starima, u šarolikim besramnim povorkama diljem svijeta, u čovjekovom pokušaju  da redizajnira genetski kod – šifru života, da čovjek određuje kakvo treba biti neko biće. Ako čovjek okrene leđa Bogu on više nije slobodan. Posrnulo je i iščašeno biće koje je na putu ka smrti. Unatoč tome Bog dolazi i u tu situaciju smrti i omogućuje čovjeku da se okrene prema njemu. Može ponovno izabrati povratak k Bogu, k svome izvornom dostojanstvu. Bog nikada ne odustaje od svog projekta. Ovdje, kaže fra Drago, susrećemo taj tajanstven i čudesan događaj Božjeg utjelovljenja kojega je na neponovljiv način doživio sveti Franjo kada je u Grecciu 1223. godine, prije točno 800 godina, napravio jaslice. U tim jaslicama i realnom prikazu Božjeg utjelovljenja Franjo je doživio Božju veličinu. Krist je našu povijest svojim rođenjem okrenuo u svetu povijest i u toj svetoj povijesti omogućio da možemo ponovno zadobiti ono što smo izgubili, a to je sloboda. Bog nam puno nudi, a što čovjek uradi od onog što Bog nudi. Kako čovjek može biti tako neozbiljan, tako kratkovidan, tako neodgovoran, tako slijep, tako površan, tako nezainteresiran za ono što mu Bog nudi? Dragocjenost i Božje dostojanstvo čovjek ne prepoznaje. I dalje ostaje slijep i ravnodušan. Prodaje sve to za ovozemaljsku komociju, užitak, prodaje za 200 eura poreza, za propadljivu materijalnu dobit, za šutnju, priču raznih duhovnika i duhovnih učitelja, ne prepoznajući ono izvorno i božansko na što je pozvan.  Čovjek treba poput svetog Franje kleknuti pa iz duše i srca, čitavim svojim bićem, pokloniti se Bogu i kazati mu hvala što je sišao među nas i što nas nije ostavio same.  Trebamo biti pred njim sveti i bez mane, kako sveti Pavao kaže. Fra Drago bi želio da ova njegova propovijed bude pokretač kako bismo prepoznali koliko smo vrijedni i na što smo pozvani te kolika je veličina onoga što nam Bog nudi.

Nakon svete mise nastavili smo zajedničko i bratsko druženje u dvorištu crkve uz pjesmu i ples tradicionalne 24. Smotre folklora koja se održava na ovaj dan.

Svi hodočasnici su imali priliku razgledati blago sutješkog samostana: muzej bogat umjetničkim slikama, kazulama iz 15.stoljeća, umjetnički vrijednim kaležima, dragocjenim starim knjigama …

Oko 15:00 sati smo se uputili prema franjevačkom samostanu u Konjicu gdje nas je dočekao naš Posušak, gvardijan fra Ferdo Boban i župnik fra Drago Vujević. Fra Ferdo nam je pokazao crkvu i muzej te ukratko ispričao o povijesti ove župe i svim nedaćama kroz koje je prolazila u ne tako davnoj prošlosti. Nakon kavice  i ugodnog druženja uputili smo se kući. Bilo nam je lijepo i veselimo se idućem hodočašću.