Na jednodnevnom izletu u Kninu i Sinju

Detalji

Objavljeno: četvrtak, 30. listopada 2025.

25. listopada 2025. g., rano ujutro, u Posušju je ušlo u autobus 55 putnika te pošli na jednodnevni izlet u Knin i Sinj. Bili su to čitači na svetim misama i čistačice Crkve Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije iz Posušja. Kao vodič i pratitelj bio nam je naš fra Jozo Hrkać.

Na samom početku putovanja smo pozdravili našu Gospu i na pomoć zazvali svetce Božje. Uz molitvu krunice i jedan kratki odmor, brzo je vrijeme prošlo te smo se našli na samim vratima Kninske tvrđave. Od kiše smo se sakrili u crkvi svete Barbare koja danas služi kao kulturni spomenik, a sveta se misa u njoj slavi samo jedanput godišnje. Pozorno smo slušali svaku riječ fra Joze i uz kišu veselo hrlile do vrha.

Kninska se tvrđava prvi put spominje sredinom 10. stoljeća. Iako joj je gradnja započela krajem 9. stoljeća u vrijeme hrvatske narodne dinastije, dogradnju su nastavili Osmanlije (1522.-1688. g.). Konačna izgradnja, oblikovanje i rekonstrukcija završeni su u vrijeme mletačke uprave (1688. – 1797. g.) Spada u red najvećih i najstarijih europskih tvrđava. Nalazi se na južnoj strani brda Spas, opasana je obrambenim zidinama u dužini od 2 km koji su ponegdje visoki i do 20 metara. Sastoji se od 5 dijelova i svi su jako dobro očuvani. Jedan od ruševnih dijelova tvrđave je 2015. godine obnovljen i u njemu je otvoren Muzej Oluja  95.

Mi sada polako idemo do crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu. Dočekao nas je svećenik koji nam je kratko, ali puno kazao: Crkva ima 780 m kvadratnih  i 1.100 sjedećih mjesta, te je najveća crkva u Hrvatskoj. Godine 1982. fra Lujo Marun je u ruševinama Crkve Svete Marije iz 9. stoljeća pronašao sliku Gospe Velikog Zavjeta. Izrađena je replika ove slike u srebru i zlatu i postavljena baš ovdje, u ovu crkvu. Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta postala je zaštitnicom hrvatskih branitelja i Vojne biskupije.

I dalje nas prati kiša, no mi idemo do izvora rijeke Cetine (do jednog od izvora, još imaju 3. Osobina mnogih krških rijeka je da su im izvori jezerski (uzlazni) pa je tako i sa Cetinom. Nalazi se u općini Civljane, u selu Cetini, najistočnije je vrelo Cetine, a zove se Veliko vrilo (Glavaš ili Tirkizne oči). Kao hidrološki spomenik prirode, zaštićen je 1972. godine. Procjenjuje se da mu je dubina oko 115 metara, a temperatura vode je uvijek 8 stupnjeva C. Iznad izvora je Pravoslavna crkva iz 1939. godine posvećena Uznesenju Gospodinovu. Stotinjak metara je katolička Crkva Svetog Spasa na kojoj su zorne posljedice Domovinskog rata. Zanimljivo je što su ovaj izvor Cetine bili preimenovali u Četnik, no to nije zaživjelo!!!

Već smo gladni, kiša i dalje pada pa idemo do restorana u Hrvacama koji ima neobičan naziv Vreba (dobio ime po obližnjem izvoru). Tu smo ručali, okrijepili se i hranom i pićem i nastavili do Sinja. Ovdje nas je čekao fra Marinko Vukman s puno srdačnosti. Odmah nas odveo u  Baziliku Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je poznata kao Crkva Čudotvorne Gospe Sinjske. Građena je (1699. – 1712. g.) i do danas zadržala izvorni oblik.

Ovdje nam je služena sveta misa te nam je fra Marinko kazao kako je slika Gospe Sinjske naslikana u 15. ili 16. stoljeću. Nju je puk donio iz Rame u Sinj bježeći pred Turcima. Sinjani su je okrunili u znak zahvalnosti za pobjedu nad Osmanlijama 1715. godine, te ukrasili zavjetnim darovima od zlata. Franjevačka crkva i samostan Gospe Sinjske zaštićeno  je kulturno dobro.

Odveo nas je u Muzej Sinjske alke, otvoren 8. kolovoza 2015. godine, a doseže najviše muzejske standarde. Prostor inkorporiran u centralni dio Alkarskih dvora uključuje mnoštvo odore, opreme i oružja u suvremenoj digitalnoj formi. Posebna atrakcija nam je prikaz alkarske povorke u prirodnoj veličini i rekonstrukcija bitke kod Sinja 1715. godine u multimedijalnom okruženju. Naš vrlo dinamični vodič pričao nam je mnogo toga kao da je promjer alke samo 3 centimetra (srida), što je BARA, ČOJA, ALKA …..

A, sada u Arheološkom muzeju vodič nam je 92.- godišnji , vrlo vitalni fra Gabrijel Jurišić. Marljivim radom franjevaca, kaže, prikupljeno je mnoštvo slučajnih nalaza i sve stavljeno u Arheološku zbirku Franjevačkog samostana u Sinju kao najvrijedniju i najstariju u Hrvatskoj.

Vidjeli smo željeznu rukavicu, zašto je ona služila, kako je nastao zarez, kao i mnogo, mnogo toga. Uz pjesmu, na kratkom domjenku, rastali smo se od ovih vedrih i divnih ljudi. Već je mrak. I ponovno Gospin pozdrav u autobusu, i ponovno zazivi svetcima i ponovno molitva krunice. Stigli smo u naše Posušje, te se kućama vratili svi živi i zdravi.
Bogu hvala!