VELIKA GOSPA, POSUŠJE 2021.

Velika Gospa 021 1aU našoj župi tradicionalno je proslavljena svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velika Gospa. Vjernici Veliku Gospu prepoznaju u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj život uskladila s Božjom riječju: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"  Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je na nebo.
Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII.

Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo. Kao i svake godine tako i ove naša je župa organizirala slavlje devetnice na čast te svetkovine. Kroz devetnicu promišljali smo o Božjoj riječi, koja je bila misao i vodilja svih ovih dana. Svakog dana devetnice vjernici su  imali priliku ispovjediti se, a bile su i pobožnosti krunice. Prije početka svete mise molila se molitva devetnice na čast Velike Gospe koju su predmolili  fratri naše župne kuće.    

1.dan: petak, 6. kolovoza (Preobraženje Gospodinovo), prvu večer Devetnice svetu misu predvodio je don Vinko Nenadić, a tema je "Godina Božje riječi". Mladomisnik don Vinko je na početku svoje propovijedi naglasio kako je ovo godina Božje riječi. Koliko mi ljudi možemo držati do riječi? Riječ ima bitnu ulogu u međuljudskom odnosu prvenstveno za razumijevanje, a onda i za djelovanje. Božja riječ! Što mi to govori? Što za mene osobno znači?  Koliko imamo doticaja s Božjom riječi u svom životu? Ova pitanja pozivaju nas na duboko razmišljanje. Čitamo li Bibliju? Čitanjem, meditiranjem sigurno nećemo ostati duhovno siromašni i prazni. Božja riječ toliko je prisutna među nama da nismo ni svjesni toga. Pa se pitamo jesmo li usredotočeni na to. Ona je živa, suvremena, aktualna, iako je na papiru i davno napisana te i dan danas djeluje, zna nas pogoditi. Trebamo se otvoriti Božjoj riječi, razmatrati i osluškivati što nam Bog kroz Bibliju poručuje. Božja riječ treba biti izvor našeg djelovanja, izvor duhovne i osobne hrane od kojeg ćemo dobivati energiju za naš katolički život. Samo istinski kršćanski, vjernici hrane se Božjom riječju, rastu u njezinu razumijevanju, ponizno joj služe, stalno osluškuju Božji govor, svjedoče, navještaju poruku Pisma i tako se posvećuju, a to je uvijek važno, a posebno u vrijeme kada se širi pojava relativizma. Posebno je istaknuo sv. Jeronima koji je dao veliki značaj Božjoj riječi. Prvi u povijesti i sada, jedini čovjek koji je Europu ujedinio slovom Božje riječi i Kristovim svetim križem. Njegovo djelo, latinski prijevod Biblije – Vulgata, prešla je u opću uporabu u katoličkoj crkvi. Smatrao je i vodio se time da: " Krista može upoznati samo onaj tko poznaje Pismo, odnosno tko ne pozna Pismo ne pozna Krista."

2.dan: subota, 7. kolovoza, drugu večer Devetnice svetu misu predvodio je mladomisnik fra Tomislav Crnogorac, a tema je " Božja riječ i ljudska riječ ". Fra Tomislav je pojasnio kako se prema  II. Vatikanski saboru u crkvi nalaze dva stola, stol riječi i stol krha, te da su oba od jednake važnosti te kao što pričest primamo pažljivo da nam nijedna čestica ne bi ispala, tako i riječ koja se čita na misi ne bi trebala otići u zaborav. Misaoni život je središte ljudskog života, a samo čovjek se razlikuje od svega po tome što mu je dana sposobnost riječi, to da može misliti, a o tome što i kako mislimo ovisi naš život. Tako često zaboravljamo kako nam nije dano tek usputno nego kao uzvišeni dar naše naravi te trebamo služiti uzvišenom smislu života. Mi smo, nažalost, toliko  rastreseni, misli nam često lutaju što je izvor svih naših poteškoća. Bog nam je poslao svoga Sina da bismo mogli naučiti živjeti u zajedništvu s Bogom. Savršeno jedinstvo je najprije jedinstvo misli i duha, ljubavi i srca, što se prenosi na savršen sklad govora i djelovanja. Nismo ni svjesni snage riječi, pa često ne možemo podnijeti ni tišinu u kojoj često možemo osluškivati Boga. Fra Tomislav je pozvao roditelje da budu pažljivi u odabiru riječi upućenih svojoj djeci te da budu svjesni da će ta riječ kad tad doći do njihova srca. Misli i riječi su kao sjeme drveća i cvijeća raspršeno po svom vrtu, te će dati onakav i onoliko ploda koliko zasijemo. Pozvao je djecu i mlade da svaki dan provedu čitajući Božju riječ jer su svi talenti i mudrosti života satkani u Bibliji te jedini tako možemo otvoriti svoje srce za blagoslov koji će ozdraviti i promijeniti naš život, ljubav će rasti, a koliko smo veliki u ljubavi zapravo toliko smo i veliki. Također nas je pozvao da se oslobodimo od raka našeg društva, psovke. Od Boga smo dobili najveći dar riječ, a čovjek ono najsvetije što je dobio na dar, samog Boga vrijeđa. Pozvao nas je da otvorimo svoja srca da iz njih progovori živa vjera u našeg nebeskog Oca.

3.dan: nedjelja 8. kolovoza, treću večer Devetnice svetu misu predslavio je don Domagoj Markić, biskupov tajnik, a tema je bila " Sveti Josip i Božja riječ".  Don Domagoj nam je kroz ovu temu povezao život sv. Josipa i Božju riječ. Pozvao nas je da se i mi upitamo što je Božja riječ u našem životu, ima li je? Razmišljajući o sv. Josipu i Božjoj riječi po Svetom pismu i Evanđelju možemo vidjeti kako sv. Josip puno više sluša nego što govori. Sv. Josip cijeli svoj život oblikuje onako kako mu Bog govori, sve je podredio Božjoj volji. Četiri mu puta Bog kroz san ukazuje što da radi:  u prvom snu Bog mu govori da uzme Mariju za svoju ženu i da je dijete začeto po Duhu Svetom, drugi san da nakon rođenja djeteta ide u Egipat, treći san da se vrati, četvrti san da se vrati u Galileju, a sv. Josip sluša Boga bez ikakvog pogovora, bez sumnje, u tišini, poslušnosti. Zasigurno mu nije bilo lako jer je i on bio samo čovjek, ali imao je odnos s Bogom. Izgradio ga je. A kakav mi imamo odnos s Bogom, kako ga gradimo? Čujemo li što nam Bog govori, možemo li osluškivati Boga, dajemo li mu svoga vremena, puštamo li Božju riječ da uđe u naše srce i koliko vjerujemo u Božju riječ? Riječi koje se čitaju na svetoj misi trebamo poslušati, njima nam Bog hoće nešto reći. Don Domagoj nas je pozvao da damo sve od sebe da Božja riječ dođe u naše srce u potpunosti, da ima efekta, da prvo slušamo pa tek onda govorimo i djelujemo, da uspostavimo odnos s Bogom, osluškujemo što nam Bog želi reći te da poput sv. Josipa imamo hrabrosti svoj život graditi onako kako Bog želi.

4.dan: ponedjeljak 9.kolovoza, četvrtu večer Devetnice svetu misu predslavio je fra Goran Ćorluka, a tema je bila " BDM i Božja riječ". Fra Goran je započeo svoju propovijed riječima evanđelja svetog Ivana: U početku bijaše Riječ, Riječ bijaše od Boga, Riječ bijaše Bog i tako nam približio sami značaj riječi te kako u jednom danu izgovorimo mnogo besmislenih, nepotrebnih riječi, a kako ih je malo zapravo svetih. Riječi su postale nebitne, ono što drugima govorimo ili kunemo se uopće ne mora biti istina. Svete su riječi one koje označavaju nekoga ili nešto što je nama vrijedno. Kako se često pravimo da ne čujemo kad neko psuje Boga, jednostavno ne reagiramo. Jedna riječ u kojoj je sadržana cijela naša vjera je Isus Krist, riječ koja silazi s neba u naš dom. Kad je Bog odlučio izmiriti se s ovim svijetom poslao je svoga Sina preko BDM, a BDM je na to rekla: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi…dopustila je Bogu da se on preko nje proslavi i od toga trenutka važan joj je bio samo Bog, gospodar njenog života. Nije joj bilo nakon toga lako, nigdje nije bila dobrodošla, ali BDM nije ni u jednom trenutku posustala, vjerovala je da uz Boga ne može biti izgubljena, slušala je i živjela u sjeni, za sebe nije tražila ništa. Mi vjerujemo, ali u nama uvijek postoji ono neko ali. A kod Marije, naše majke toga nije bilo. Isus nam ne može pomoći ako ne vjerujemo, ako smo zatvorili vrata svoga srca. Vjerujemo li? Zašto nas je strah toga da budemo njihovi svjedoci, da njima uzvratimo ljubav. Savršena su ljubav Bog i BDM prema svakome čovjeku, a tu ljubav treba uzvratiti. Prava ljubav BDM ne bi nas trebala gušiti osim ako smo u teškom grijehu koji je oklop, uteg koji nas vuče u propast. BDM briše naše grijehe, zagovara nas kod Oca da i mi budemo spremni i sposobni prihvatiti Boga u svoj život, o Bogu razmišljati, primiti ga u svoju obitelj, dopustiti da posveti nas i naše domove i sve ono što radimo. Fra Goran  nas je na kraju pozvao da nam BDM bude životni putokaz jer samo u njoj imamo našu nebesku majku, onu koja plače nad našim suzama, onu koju bole naši padovi, onoj koja  nama želi pomoći nositi svaki naš križ te da u njoj nađemo svoje utočište i lijek od svakog zla.

5.dan: utorak 10.kolovoza, peti dan Devetnice svetu misu predvodio je Fra Tomislav Puljić temom " Sveti Franjo i Božja riječ".  Fra Tomislav je u svojoj dosta nadahnutoj propovijedi progovorio o svetom Franji i kako je Božja riječ oblikovala njegov život. U Starom zavjetu primjećujemo kako Bog izravno govori izabranim ljudima i oni prenose poruke drugima, dok u Novom zavjetu ta riječ postala je tijelo, osobom Isusa Krista ili vječnom riječju koja postaje odgovor na sva ljudska traženja i vrhunac Božje ljubavi darovana ovome svijetu. Život sv. Franje obilježen je na jedan poseban način, njegov susret s Božjom riječju postaje susret sa stvarnim živim Bogom. Sv. Franjo je uživao, tj. preživao Božju riječ da bi osjetio njenu slast i tek tako kada se prebire Božja riječ u svom srcu može biti plodonosna. Pozivao je na čitanje Svetog pisma i u njemu tražiti lijek za svoje poteškoće. Upoznati Krista raspeta i siromašna bila je njegova misao vodilja kroz život. Svoju braću je pozivao na posebno poštovanje prema Svetom pismu i Euharistiji. Nije bio samo poštovatelj Božje riječi, nego i izvršitelj, u svakom trenutku konzultirao se s Gospodinom u Evanđelju. Riječ Božja otkrila mu je plan Gospodinov, a i u času smrti tražio je da mu se čita odlomak Evanđelja: Iz dubine vapim tebi Gospodine i umire s psalmom na usnama i Božjom riječju u svom srcu i  duši. Fra Tomislav nas je pozvao da se zapitamo što je s nama danas? Na koji način Božja riječ oblikuje naš život?  Pogrješno ili preslobodno razumijevamo Božju riječ i zapovjedi? Naša vjera u Krista ne odnosi se samo na naš molitveni život, vjera nije hobi, vjera je život.  Zapitajmo se gdje je Isus u našem svakodnevnom životu, na našim radnim mjestima, školi, ulici, lokalima  jer mi smo svugdje i uvijek vjernici, pa ponašamo li se tako? Svjesni smo da grijeh čovjeku ne da mira, lako se udaljava od Boga. Pohlepa i sebičnost su postali otrovi današnjeg društva. Zašto? Božja riječ je odsutna. Na izgled sve je savršeno, lijepo, a nikada zapravo nije bilo gore. Ljudi na razne načine pokušavaju umiriti svoju savjest, ali to ne ide tako jer jedino Bog to može ako mu se predaš putem Božje riječi, Euharistije, ispovijedi. Pozvao nas je da nam ova Devetnica bude ispit savjesti, da ne budemo samo slušatelji nego da budemo poput sv. Franje vršitelji Božje riječi. Trudimo se što više vremena provoditi s Biblijom te da primjer svetog Franje pomogne na tom putu izučavanja i življenja Božje riječi te da preko BDM možemo doći do Isusa.

6.dan: srijeda 11.kolovoza, (sv. Klara Asiška), šesti dan devetnice svetu misu je slavio fra Frano Musić, biskupski vikar za MUP Republike Hrvatske, a tema je bila "Božja riječ i kršćanin danas".  U razmišljanju u središte je stavljena Božja riječ kao izvor i uvjet vjerničkog života. Fra Frano je podsjetio da Božja riječ podrazumijeva slušanje i vršenje otvorenosti, slušatelj se lako  pretvara u vršitelja i glasnika, u suprotno Božja riječ ni ljudska ne će imati ploda. Božja riječ upućuje nas na Božji govor da Bog govori, otvara se, objavljuje sebe samoga i stupa u dijalog s čovjekom. Božja riječ postaje pojašnjenje zagonetno ljudske egzistencije, ljudskog postojanja. Čovjek po prihvaćanju Božje riječi i otvorenosti za djelovanje Duha svetoga može razumjeti samoga sebe. Božja riječ se ne suprostavlja čovjeku nego ga pročišćava, osvjetljava i dovodi do ispunjenja. Vjera izrasta iz slušanja Božje riječi i postaje susretom s Bogom kojem se povjerava vlastiti život, a Božja riječ otkriva i dramatičnu mogućnost čovjekove slobode da odbaci dijalog s Bogom i tako dolazi do grijeha. Posljedice su teške. Isusova poslušnost do smrti na križu rasvjetljava do kraja čovjekov grijeh neposlušnosti i opiranja Božjoj volji, njegova poslušnost stvara novi savez između Boga i čovjeka i daruje čovjeku mogućnost pomirenja. BDM je u svojoj poslušnosti primjer savršenog odnosa između Božje riječi i vjere. Mi danas nismo spremni prihvatiti Božju volju, priklonili smo se lakšim putevima. U današnjim izazovnim vremenima uskladiti život po Božjoj riječi teže je nego ikada. Duh relativizma ciljano rastače temeljne vrijednosti, sumnja se u sve, averzija je prema trpljenju, uspostavlja se nova ljestvica prihvaćanja, slabija je čežnja za smislom. Postavlja se pitanje gdje pronaći pravi put? Aktualna svjetska kriza s korona virusom, tragični događaji, požari, poplave, potresi, mnoštva izazova i nejasnoća, pitanja na koja nema odgovora snažno pritišće čovjeka, na vidjelo izlaze sve neke lažne sigurnosti na kojima se gradila budućnost i polako, ali sigurno čovjek se povlači u samoga sebe. Teško je naći razloge za optimizam. Ali samo s Bogom se sve može. Treba biti i ostati kršćanin, biti Kristov, slijediti Ga, dati se oblikovati i voditi Božjom riječju nije lako, ali je neprocjenjivo blago. Neka nam bude primjer sv. Klara Asiška koja progovara i osluškuje  Božju riječ te se pridružuje sv. Franji, želi sve ostaviti i umrijeti svijetu da bi živjela za vječnost. Božji govor je uvijek snažan i uvijek traži odgovor.

7.dan: četvrtak 12. kolovoza, sedmi dan devetnice svetu misu je predvodio fra Ignacije Alerić, a tema je bila "Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji".  Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji zavaravajući sami sebe, ono što je apostol Jakov napisao kršćanima svoga vremena važeće je kršćanima svih vremena. Osoba koja je srcem i dušom slušala Božju riječ, ponizno i predano je vršila, to je bila BDM, puna milosti. Od najranije dobi slušala je Božju riječ preko svojih roditelja, zatim u hramu, kasnije kao odrasla žena i majka riječ koju je propovijedao njen Sin. Sva je bila uronjena u slušanje Božje riječi. Sve počinje od slušanja i poslušnosti od djetinjstva kada slušamo roditelja, od škole do svećenika koji nam propovijedaju i tumače Božju riječ, dijele sakramente preko kojih primamo milosti i darove od Boga, oni koji su kao ljestve koje nam služe da se uspinjemo visoko, kao most koji povezuje dvije obale, a valja nam prijeći životnu rijeku jer na drugoj obali nas čeka Obećana zemlja. Kao pravi primjer fra Ignacije nam je naveo dvije sestre  iz Novog zavjeta, Martu, dobru i marljivu djevojku i Mariju, grješnicu koju su Božje riječi obratile i koja je postala primjer u vršenju Božje volje. Isto tako naveo je primjer i sv. Terezije od križa koja je u srcu čula Božju riječ i sprovela je u djelo. Postavljamo pitanje: Jesmo li mi kršćani od križa? Nosimo li mi i kako svoj križ? Sveti apostol Jakov nastavlja svoju misao: Bogoljubnost čista i neokaljana jest zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta, a to je jedini pravi put kojim su išli sveci, najsigurniji put na Nebo. Treba izbjegavati grješne prigode, ponude ovoga svijeta koje uglavnom dolaze preko raznih medija koji nama ljudima nude brza rješenja, život bez križa, dva tri koraka do sreće. Mnogi kršćani nažalost nasjedaju. Temeljne dvije stvari u kršćanstvu su  križ i ljubav, to dvoje je nerazdvojno. Ne postoji dobar kršćanin bez križa. Isus je na sebe uzeo ono što je najbolje za nas, iz ljubavi za nas uzeo svoj križ. Treba biti kršćanin koji moli, posti i čini razne pokore i odricanja jer jedino ako se time poslužimo možemo tako do Boga. Kad ti je teško ipak s ljubavlju nosi svoj križ jer ako bježiš od svoga križa tada ga treba prihvatiti. Osobna i obiteljska molitva je naš najsigurniji put i snaga da ono što čujemo, što je riječ Božja to da u dijelu izvršimo. Molitva, post i pokora to je ono što nas vodi Bogu, a to nam uvijek ponavlja BDM, naša majka, naša Gospa preko Međugorja.

8.dan: petak 13. kolovoza, osmi dan devetnice svetu misu predslavio je don Marin Krešić, a tema je bila "Gospodine, kamo da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga." Don Marin je u dosta srčanoj propovijedi naglasio da je Božja riječ snažna i uvijek nam progovara. Biblija i Božja riječ imaju odgovore na sva naša životna pitanja, u radosti i žalosti. Povezao je to s malo neobičnom stvari, koja je nažalost istinita, mobitelom. Kako smo postali toliko opterećeni njime da ga stalno nosimo sa sobom, stalno gledamo, i kad bi probali tako s Biblijom kao s mobitelom, ali ne. Nažalost, Bibliju ne otvaramo, možda ne znamo ni gdje nam je, kupi možda negdje prašinu. Kad bi u životu prazne naše duhovne baterije života, punili Bogom i vjerom. Koja literatura je danas najčitanija? Portali, tabloidi, mentalitet koji vodi račun o tuđem životu pa tako često i živimo takav život da gledamo što će nam drugi reći, a ne što nam Bog govori. Nažalost, mnogi kršćani tako lako napuštaju Isusa, napuštaju Crkvu, ne treba im Isus, zadržavaju se uz Isusa samo onoliko koliko im je potrebno. Što mi tražimo od Isusa? Kome da idemo? Mnogi traže danas rješenje svojih životnih problema u klanjanju lažnim bogovima svijeta: moći, novcu, uživanjima, laganom životu, životu bez napora, bez patnje, sve možemo imati, a ako nemamo Boga sve propada, ne vrijedi. Gospodine nemamo kamo nego tebi, ti nas nisi nikada razočarao, uvijek si nam ostao vjeran, pomozi nam Isuse da ostanemo uz tebe.  Sve prolazi, a Božja riječ ostaje. Kad se čovjek udalji od Boga obitelj je u rasulu bez čvrstoće, raspada se. Umorni smo od života, zbog sebe samih, razočarani zbog neuspjeha, puni smo muke, jada, umorni od loših vijesti. Ne znamo čitati znakove vremena, mnogi ne osjećaju potrebu za Bogom i za Crkvom i ova pandemija je pokazala kako smo jadni i krhki bez Boga. Bojimo se jednog virusa kojeg ne vidimo, a ne bojimo se Boga kojeg ne vidimo i možemo radit što hoćemo. Nestala je radost života, a nastupila je razočaranost, žalost, nezadovoljstvo. Radostan je onaj koji zna da je život borba da se sa ljubavlju pobjeđuje, sretan si ako si Isusov. Treba znati izabrati pravi put, a to je put Isusa Krista. Don Marin je pozvao roditelje da odgajaju svoju djecu da idu Isusu jer on ima riječ života vječnoga, da savjetuju, govore. Pozvao je i mlade  da se čuvaju poroka ovoga svijeta koji vrebaju na svakom uglu da ih udalje od Boga. I na kraju preporučio je vitamin za dušu, da se sjetimo lijepih trenutaka svoga života te da ispunimo glavu radošću i lijepim mislima, srce pomirljivošću, dobrotom, radošću i ljubavlju, a usta radošću i osmjehom, da dignemo pogled prema Bogu i sve će biti bolje, prihvatiti i zavoljeti Božju riječ, njome se hraniti, svjedočiti o njoj, a u tome neka nam pomogne naša nebeska majka, BDM.

9.dan: subota 14. kolovoza, uočnica Velike Gospe. Na uočnicu Velike Gospe devetnica je počela u 18.00 sati na Martića križu. Odatle se krenulo s Gospinim kipom gradskim ulicama prema crkvi gdje je slavljena sveta misa. Svetu misu slavio je mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjalučki. Mons. Semren je u svojoj propovijedi naglasio kako slaveći uočnicu  svoje zaštitnice BDM možemo ponovno otkriti radost vjere u sebi i da iznova pronađemo zanos za prenošenje vjere kako su nam to stoljećima činili naši fratri, svećenici, naši preci s koljena na koljeno, radost i zanos u vjeri koja se svjedoči i prenosi drugima. Za svaki dan suzu za svačiju bol, smiješak za svačiju radost, oproštenje za svaku uvredu, ruku ispruženu za svaku potrebu, srce za svakoga čovjeka, molitvu za svaku nevolju, misao Bogu upravljenu želim vršiti volju tvoju. Uznesenje BDM ili uzlazak u nebo je dan kada je naša majka Marija završila svoj zemni život i prešla u slavu svoga nebeskog Oca. Uzor je crkvi, svakom pojedincu, izazov i poziv svima da krenemo njezinim stopama, stopama  vjere i predanju Božjoj volji. Krist je ostavio Crkvi trostruki dar: svoju Božansku riječ i u njoj istinu o Bogu i čovjeku, sama sebe u Euharistiji i svoju majku. Blaženi su oni koji slušaju i vrše Božju riječ, po njoj žive i djeluju. Mi živimo danas i nekako smo na to navikli da jedno mislimo, drugo govorimo dok treće radimo, a nasuprot tomu Isus ističe jedinstvo misli, riječi i djela. Slavimo BDM jer je bila osoba vrhunske vjere, vjerovala u pobjedu dobra i istinu. Vjernik je onaj koji vjeruje da nitko na ovome svijetu ne može zaustaviti pobjedu dobra i istine, onaj koji je čvrsto i nepokolebljivo uvjeren da zlo razara, onaj koji zna da istina pobjeđuje, onaj koji se ne boji svoje tjelesne smrti. Danas smo siti svih ratova i revolucija. Ono što je Isus htio, a slijedili ga učenici i njegova majka je tiha revolucija koja može donijeti istinsku promjenu nabolje, a Isus ih je najbolje opisao u svojim prispodobama i usporedio s pšeničnim zrnom koje donosi obilat plod. Tako i čovjek ako istinski vjeruje i svjedoči je postiže obilan život koji nam svjedoči BDM. Uznesenje BDM mora oživjeti našu vjeru, dubinsku povezanost s Gospodinom, želju da ga slijedimo. Molimo Boga da po zagovoru BDM stignemo u slavu uskrsnuća po Kristu Gospodinu našemu te tako prenesimo i našem naraštaju tu vjeru. Mons. Semren je pozvao mlade ljude da oko sebe sve prihvaćaju Kristovim srcem, da se ne prepuštaju negativnim mislima, da su oni proljeće katoličke crkve i hrvatskog naroda te da budu odgovorni prema sebi, Bogu i domovini. BDM može nam i treba biti svjetlo života te vjerom u Bogu i služenju životu u obitelji možemo naći puninu života vršenjem Njegove svete volje.

15. kolovoza, blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, prije početka svete mise pjevane su litanije i procesija s Gospinim kipom išla je oko stare crkve. Svetu misu je slavio pomoćni biskup banjalučki fra Marko Semren koji nam je svojom propovijedi pobliže ukazao to što slavimo svetkovinom uznesenja BDM, dan njenog ulaska u Nebo, dan kad je prešla u slavu svoga Nebeskog Oca. Mi smo ljudi vjere i nade u bolje sutra, a da bi čovjek ispunio svoj poziv i ostvario životnu zadaću koja mu je povjerena, zbog njegove slabosti potrebna mu je pomoć i zagovor zaštitnika kojem se zavjetuje i koji ga čuva od zla u vremenitom i vječnom smislu. U današnjem Evanđelju Marija govori kao proročica o oslobođenju čovjeka, o Bogu osloboditelju, o Božjoj ljubavi koja oslobađa čovjeka. To je nova slika Boga i ona predstavlja najveću revoluciju u povijesti čovječanstva. Ta revolucija je promjena slike Boga jer lažne slike Boga zarobljuju čovjeka, glavni su izvor tlačenja ljudi, a nazivamo ih idolima. Ljudi pretvaraju i Boga u idola, stvaraju neke nove idole, a sve to se događa jer smo stvorili nove bogove: kapitala, novca, moći, strasti, institucija, ja. Moć koja se temelji na idolima opasnija je od svake druge moći. Oni koji su zaljubljeni u moć proizvode nove idole da bi vladali nad drugim ljudima i nad cijelim društvom. Idolatrija nije neki neutralni fenomen nego dio vladajuće moći, društvena pojava koja prožima ljude i dušu. Potrebna je vjera u istinitog Boga, Boga osloboditelja. Oslobođenje od idolatrije nije samo duhovno i osobno nego ima svoju dubinsku dimenziju. Marijino uznesenje znak je naše nade. Pozvani smo na blaženstvo koje Marija živi zajedno s Gospodinom Isusom u Očevoj kući. Naš život na ovome svijetu je hodočašće prema Nebu po kojem napredujemo u vjeri prema vječnom blaženstvu. BDM je znak naše nade, a s Marijom smo na putu prema nebu, a nema drugog puta do Neba nego slijediti Isusa. Marija je prva i najsavršenija nasljednica Isusa, hrabro je stajala pod križem, s Marijom slijedimo Isusa na putu blaženstva.  Uznesenje BDM mora oživjeti našu vjeru, dubinsku povezanost s Isusom, želju da ga slijedimo. Ovaj dan nas poziva da osluhnemo što nam Bog govori preko naše prošlosti, što nam govori u sadašnjosti i na što nas poziva u budućnosti, a On nas potiče na povratak našim izvorima, na temeljitu duhovnu obnovu kako bismo se pripremili na nove izazove u Crkvi i svijetu, na zahvalnost Bogu i onima koji nas vode Bogu. Fra Marko nas je pozvao da vjerujmo u Božju providnost kako bi obnovili svoju obitelj, župu, općinu i domovinu. Bog nas čuje, uslišava i zato na svetkovinu Velike Gospe i Dan općine Posušje molimo po zagovoru BDM: Gospodine uzmi me od mene, uzmi od mene sve što me priječi tebi, Gospodine daj mi sve što me dovodi tebi, Gospodine uzmi me od mene i daj me sebi…

Na koncu ovog svečanog slavlja župljanima se obratio i posuški župnik fra Mladen Vukšić koji se zahvalio Svemogućem Bogu i našoj nebeskoj zaštitnici Blaženoj Djevici Mariji na svim danima devetnice, na današnjem danu i na svim milostima od Boga. Zahvalio se svima onima koji su na bilo kakav način doprinijeli ovim svečanostima: svećenicima propovjednicima i onima koji su ispovijedali, moliteljima krunice, prakaratorima, čitačima, ministrantima, pjevačima, maturantima koji su nosili kip BDM, tehničkom osoblju, radiju Posušje i policiji.
Mir vam i dobro

Posušje Velika Gospa 2021

Posušje Velika Gospa 2021

Posušje Velika Gospa 2021

Posušje Velika Gospa 2021

Posušje Velika Gospa 2021

Posušje Velika Gospa 2021

Posušje Velika Gospa 2021

Posušje Velika Gospa 2021

Posušje Velika Gospa 2021

Posušje Velika Gospa 2021

2021  Župa Posušje