Svetkovina Tijelova u župi Posušje

Detalji

Objavljeno: subota, 21. lipnja 2025.

Svetkovinu Tijelova naša župa proslavila je svetom Misom koju je na groblju Martića križ predslavio kotorski biskup fra Mladen Vukšić. Potom smo u zajedništvu, moleći krunicu krenuli u procesiju ulicama Posušja do naše crkve ispred koje je biskup blagoslovio mnoštvo prisutnih vjernika. 

U uvodu svete mise je fra Mladen istaknuo da bi mogli normalno živjeti da je našem tijelu potrebna hrana. „Hrana nam je potrebna da čovjek može normalno funkcionirati i izvršavati svoje obaveze. No, čovjek nije samo tijelo, on ima i dušu i ta dušu mu je potrebna hrana. Najbolja hrana za našu dušu koja je može ispuniti je ona hrana koja dolazi od svemogućeg i vječnoga Boga i Njegov Sin jasno kaže: „Tko ne jede od hrane koja silazi s neba, neće dođi u život vječni.“ Budimo toga svjesni i mi i nemojmo trovati i hraniti svoju dušu nečim propadljivim i raspadljivim, nego vječnim. I taj način naše ishrane bit će zdrava duša u zdravom tijelu“, kazao je fra Mladen.

U svojoj homiliji je fra Mladen istaknuo istaknuo pripreme kroz korizmu, proslavu Uskrsa, Duhova i svetkovinu Presvetog trojstva. „Danas je svetkovina Tijelova. Nakon proslave svih ovih svetkovina Crkva želi reći da Bog nije napustio svoj narod i zato slavi svetkovinu Tijelova, presvetog Tijela i Krvi Kristove. Kada se pitamo što je bit ove svetkovine, onda teolozi kažu da su tri bitne točke koje Crkva naglašava. Prvu smo započeli okupljanjem oko Boga, druga je procesija kojom ćemo ići ulicama našega grada do crkve i tu započinje treći dio, a to je klanjanje pred Presvetim. Ove podjele imaju smisla. Tijelovo nas i poziva nas da se okupimo oko Boga. Nije to slučajno jer u Starom zavjetu Božja zapovijed kaže: Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji. Stari zavjet je svetkovao subotu kad je Bog dovršio stvaranje svijeta, a sedmi se dan odmarao. Mi kršćani slavimo nedjelju da ono stvorenje koje je Bog stvorio, koje je bilo u redu u početku, čovjek je svojom voljom i sklonošću prema zlu i neposluhu prema Bogu poremetio i više nije bilo tako dobro kao u početku.

Bog preko svoga sina Isusa Krista to ispravlja i dokazuje da ona smrt koja je ušla neposluhom sada više nema posljednju riječ, jer Sin Božji je ustao iz groba treći dan i riješio taj problem smrti i ponovno nam Bog otvara vrata vječnosti, te nas poziva na mjesto koje nam je odredio i koje nam želi u svojo slavi. Upravo oko toga Boga mi se okupljamo svake nedjelje gdje nas Bog na poseban način poziva. Isto tako i radnim danom gdje slavimo sakrament svete mise ili Euharistije, gdje se čovjek sjeća svega što je Bog učinio za njega, jer čovjek onda ne samo da priznaje Boga nego želi ostvariti volju Božju, a to je naše spasenje. Dolazeći oko svoga Boga, Njega štujući – od Njega traži pomoć za život u ovome svijetu. Zbog toga je važno dođi na svetu misu, okupljati se oko Boga, znati da je On taj koji je pobijedio smrt i dao nam vječni život“, kazao je fra Mladen ističući da upravo groblje na kojem se nalazimo pokazuje koliko smo prolazni. „Zato je važno znati da nas je Bog stvorio za vječnost, a ne na raspadljivost.

Danas pred Presvetim idemo u procesiji, i tako svaki dan slijediti svoga Boga kroz svoj život. Mi idemo naprijed, slijedimo svoga Boga. Čovjek može ići naprijed, a da ne zna što ga čeka na kraju. Čovjek koji vjeruje u Isusa slijedi Njega jer zna što mu je odredište, što mu Bog sprema, to je vječna sreća i radost. Zato nemojmo biti kroz život daleko od Boga, ostaviti Ga i ne ići za Njim ili skrenuti na puteve koji ne vode do vječnosti. Zato je važno ne samo okupiti se oko Boga i biti uz Njega, nego i kroz svoj život slijediti Njega, Njegove upute jer znamo gdje nam je cilj i odredište. Neće uvijek biti lako slijediti Boga, Njegove savjete i zapovjedi. Umorit ćemo se ili u mladosti ili u srednjoj dobi ili u starosti. Baš kao i prorok Ilija koji je kazao da mu je svega dosta Gospodine, ne mogu dalje, uzmi me k sebi. Ilija se umorio, bori se, a opet ljudi ga progone. Bog mu ipak omogućuje da se odmori, ali ga budi i daje mu hranu jer je dalek put pred njim. Sveto pismo kaže  Ilija okrijepljen Božjom hranom ide do gore Horeb četrdeset dana i noći i susreće Boga. To je taj put koji moramo proći i mi. Kada dođu trenuci da je dosta svega, da se ne može dalje, ali Bog ti kaže dođi meni, slušaj moje riječi, okrijepi se i nastavi dalje. To je Božji odgovor. To je bio i Njegov odgovor narodu kad je išao kroz pustinju. To je smisao procesije. Na tom putu ne samo da će biti teško, čovjek ne smije biti usmjeren na sebe, nego i pomoći drugima oko sebe“, kazao je fra Mladen pričajući zgodu britanskog novinara nevjernika i majke Terezije koji kasnije nakon svjedočenja teškim situacijama brojnih trpljenja pita kako u tom paklu ljudi mogu biti vedri. Majka Terezija je odgovorila da je to raj, da je to spasenje za ljude, te da snagu nailaze u Euharistiji na koju on sutradan dolazi, a u Presvetom mu majka Terezija pokazuje snagu, pa nakon dvije godine postaje vjernik. 

„Ovaj primjer da štujući i okupljajući se oko svoga Boga na svetoj misi je da i mi crpimo snagu ne samo za naš hod za svojim Bogom, nego i da ljudima oko sebe pomognemo da i njih obasja ta Božja ljubav, te da se i oni priključe Bogu i svoj život usmjere prema vječnosti i svome spasenju. To je cilj procesije, hoda za Bogom, hoda s Isusom kroz svoj život. Tada nastupa i onaj treći dio koji je također važan gdje ljudi časte Euharistiju, a to je klanjanje – da ljudi priznaju da je Isus Krist naš Bog, da se neće klanjati nekome drugome bogu, nego da se klanjaju Bogu koji je vječan, Bogu koji je jači od smrti. Sveti je Franjo propovijedao i kada bi došao u grad ili selo i vidio zvonik poklonio bi se do zemlje. Pitali bi ga zašto to čini, a on odgovara da vidi crkvu i zna da je tamo svetohranište, da je tamo Presveto, da Bog tamo stanuje i da se zato klanja. Čin klanjanja je naše priznanje da je Isus sin Božji, da je spasio svijet, ali isto tako da je i dalje s nama pod prilikama kruha i vina. Nudi nam se kao hrana svaki put na svetoj misi kroz Njegovu riječ i pričest da i mi hranimo svoju dušu, da znamo Bogu zahvaliti za ono što je učinio za nas, da to ne zaboravimo, nego da budemo mogli ostati u Božjoj blizini, ići za Njim i doći na odredište vječne radosti i sreće. Smisao današnje svetkovine je da se ne zaboravimo okupljati oko Boga, da se svake nedjelje gledamo približiti Bogu, da nam sveta misa bude važna, da nešto nebitno i banalno postane važnije od  našeg spasenja. Tu će nas Bog poučiti, nahraniti našu dušu, tu ćemo naučiti ići za Bogom i znati mu reći hvala. To je ono što bi trebali činiti svaki svoj dan: zahvaliti Bogu za sve što nam daje, za sve milosti i darove, posebno možda za ono čega nismo svjesni, što smo zaboravili, nego da cijelim bićem Bogu zahvalimo za sve. To će biti ne samo proslava Boga i Tijelova, nego put koji će dovesti do naše vječne proslave i vječnog života“, zaključio je fra Mladen. 

Više slika i videa možete pogledati u linku: