Božić moga djetinjstva

„Poletile misli u drugo vrime, u dvorište puno dice i smija, života i sriće“stihovi su prelijepe pjesme Stara mendula. Ova pjesma uvijek me vrati u djetinjstvo u kojem skrivene zaboravu često ožive slike Božićnih noći. Čudesnu noć u kojoj se rodio mali Bog-Božić ne mogu opisati sve ljudske riječi i vještine, može ju doživjeti samo čista i otvorena dječja duša.



Živo se sjećam nas šestoro, braće i sestara, kako gledajući jaslice od papira, u stvari je to bila čestitka sa izrezanim likovima svete Obitelji, sjedeći na djedovom koljenu slušamo priče o malom Isusu koji se rodio da nas spasi. Božić je u našoj brojnoj obitelji uvijek bio najdraži blagdan. Pošto smo i sami skromno živjeli, iskreno, dječji suosjećali smo sa malim Isusom a Herod je za nas bio najzločastiji čovjek na svijetu jer je želio ubiti malog Isusa. Pripreme za proslavu Božića započele bi puno prije, spremanje skromne kućice od dvije sobice, čišćenje, odlazak na ispovijed odraslih, post i svakodnevne zajedničke molitve činili su naše pripreme.

Na svetu Luciju bi posijali pšenicu koju bi od silne želje da što prije izraste svi pomalo zalijevali dok nije došla u opasnost da od previše vode istrune. Tada je mama rekla da je zalijevanje pšenice u isključivoj nadležnosti naše bake jer u protivnom neće narasti. Mi smo to poštivali i prvi jutarnji dremljivi pogled bio je usmjeren na pšenicu i njeno napredovanje u rastu. Darove nismo mogli kupovali ali  smo bili dar jedni drugima i veselili smo se istinski Kristovom rođenju. Zajedno smo kitili bor orasima, lješnjacima nanizanim na konac i jabukama koje bi majka donosila iz slame sa samo njoj poznatog odredišta. Jabuke su od zrenja u slami imale zlatno-crvenu boju a mi djeca  bi ih ulaštili da budu blistavo sjajne. Poslije  je otac otišao na rad u Njemačku i donio je šarene bombone kojima smo dodatno ukrašavali bor. Bomboni su bili  pravokutnog oblika umotani u dva papira, jedan je bio bijeli sa izrezanim kiticama na krajevima koje su izgledale kao mali bijeli cvjetići. Okolo je bio sjajni papir u raznim bojama.

Najljepši trenuci za nas djecu bili su oni kad bi nakon blagdana mogli pojesti bombone a u papir zamotavali orahe i ponovno vraćali na bor. Slijedeće godine otac je donio svima darove koje smo otvorili ne mogavši dočekati Božić. Ja sam dobila crvene čizmice sa bijelim krznom i crvenu bundicu i bila sam jako sretna kao i sva moja braća i sestre sa svojim darovima. Nijedan dar poslije nije mi toliko značio ali sam istovremeno bila tužna jer nam je otac silno nedostajao pa sam se željela odreći svih darova da se tata vrati kući. Te godine otac je također kupio plastične figure: Marije, Josipa i malu kolijevku sa Isusom te kraljeve sa istoka i životinje. Nije bilo kraja našoj radosti pa smo pravili štalicu od drveta i kamenja, ukrašavali najljepšom mahovinom i bršljanom. Popodne smo mami pomagali mutiti patišpanju, ručnom miješalicom što je trajalo više od pola sata, jer bi tek tada bila razabrana i prekrasno žuta. Žute Božićne svijeće pravili bi od prirodnog voska tako što je mama otopila vosak i izlila ga između dva drveta dužine svijeće sa lijepo staklom obrađenim udubljenjima a u sredinu je stavila fitilj. Imali smo pčele pa bi djed govorio da ne smijemo uzimati pčelama previše voska jer se one puno narade da ga izrade. Sve u prirodi moramo štititi i brinuti se o svim živim stvorovima učio bi nas djed.

Badnja noć je bila poseban doživljaj. Tada je djed kao najstariji muškarac u obitelji donosio badnjake. Poredani na sećiji iščekivali smo djedov dolazak sa badnjacima koje je on brižno pripremao izabravši najljepše cjepanice i na njima rezbario križeve. I sad ga vidim na vratima, gdje je uvijek izgledao nekako velik pod niskim stropom našeg toplog doma i pozdravlja nas sa: „Na dobro vam došla Badnja večer“ a mi odgovaramo: „I s tobom nam Bog da zajedno“. Potom bi pitao da li primamo putnika namjernika a mi bi uglas odgovorili da ga rado primamo. Djed bi  tada  naložio Badnjake i rekao da tako trebamo primiti na konak svakog potrebitog. Uslijedila bi tada molitva  pa zajednička posna večera čijeg jelovnika se ne sjećam. Iščekivanje rođenja malog Isusa bio je vrhunac večeri. Znali smo iz djedovih i bakinih  priča da je zvijezda repatica naviještala njegovo rođenje pa smo bili posebno radosni kad je u badnjoj noći nebo bilo vedro a mi natiskani uz prozor među mnogobrojnim zvijezdama tražili onu koja vodi do Isusa. Umorni često bi zaspali prije ponoći a ujutro se probudili sa žaljenjem što smo propustili vidjeti repaticu. Nismo zbog udaljenosti išli na ponoćku nego su nas malo starije, roditelji vodili na Božić na misu.

Nakon svečanog Božićnog ručka zajedno sa ostalom djecom trčkarali smo sa roditeljima po cijelom selu čestitajući Božić i radujući se suhim smokvama i ponekom slatkišu kojim su nas častile naše mame. Patišpanja nikad poslije nije imala taj jedinstveni okus moga djetinjstva. Nikada poslije nisam vidjela toliko djece u mom selu. Sve je vrvilo od pjesme i smijeha te dječje vriske i graje. Sada je sve tiše, selo gotovo raseljeno, dvorišta pusta, naša kuća sama ,ostavljena. Samo se jedna loza usamljeno privija uz kameni zid i kao i stara mendula prkosi vitrima…. Uvijek je lijepo zaroniti u sjećanja i vratiti se u to neponovljivo vrijeme koje mi i danas izmami uzdahe i treptaj srca, vrijeme nježnosti i ljubavi, bezbrižnosti i iskrene radosti, vrijeme malih stvari koje su bile tako velike.

Danas znam da Božić nije tek lijepa uspomena iz moga djetinjstva, priča moga djeda  o nečemu što se davno dogodilo u Betlehemu, tradicija, idila, bajka.. Božić je stvarnost koja se stalno ponavlja. Božić je utjelovljena ljubav koju nam je Bog darovao u svome sinu da nas spasi. Božić je uvijek kad ljubimo bližnjega svoga,kad tješimo ožalošćenog prijatelja, kad pomažemo nositi križeve svojoj braći, kad nahranimo gladne, darujemo siromahe i podižemo posrnule. Božić je tamo gdje je ljubav i mir. Božić je u našim srcima i dušama. Ako ih otvorimo i priznamo da smo slabi, maleni i grešni u štalici našega srca rodit će se mali Bog a mi ćemo biti kao djeca i doživjeti čaroliju Božićne noći i beskrajnu ljubav Djeteta iz Betlehemske  štalice.

Na dobro vam došao Božić i Sveto Porođenje!

Za list Franjinim stopama napisala:
Ana Bago
FSR Posušje

2020  Župa Posušje