PROSLAVA TIJELOVA, 2024.

Detalji

Objavljeno: srijeda, 05. lipnja 2024.

U našoj Župi i ove godine smo tradicionalno započeli svetkovinu Tijelova svetom misom na groblju Martića Križ. Tijelovo – blagdan kojim želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom trenu kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom.

Tajnu svoga utjelovljenja utkao je Isus na Posljednjoj večeri uz znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, tj.  euharistije, dar pričesti.

Misno slavlje predvodio je provincijal fra Jozo Grbeš koji je na početku mise naglasio kako ovaj blagdan Tijelova određuje zapravo tko smo. Zbog Krista i euharistije mi smo kršćani, od njega i od nje dobivamo hranu za život. Ovaj blagdan je početak našega hoda i izvor za našu vječnost.

Ovo činite meni na spomen, odzvanja stoljećima i u svim jezicima. To nije poziv, to nije možda, odluka, izbor, to je zapovijed. Svemir ima memoriju, Zemlja piše, sve što nam se događa ljudsko srce zapisuje, a kršćanstvo nas uči da je sjećanje dovoljno za spasenje. Nije slučajno da je središnji dio euharistije poticaj na sjećanje. Da bismo Kristovo Tijelo i Krv donijeli na svijet potreban je čin sjećanja, spomena. Ovo je Tijelo i Krv Njegova, to činimo samo Njemu na spomen. Drugim riječima: Sjetite Me se i  bit ću živ tu među vama.

Takvo sjećanje rađa život. Mi smo članovi tog Tijela Kristova i tako nismo zaboravljeni. Sjećanja koja prenosi riječ, riječ koja postaje stvarnost, stvarnost koja je temelj našeg i identiteta i života. Pitamo se danas što nam to čini euharistija? Većina nas je slavi svaki dan ili nedjeljom, a sakrament euharistije daje čovjeku snagu i hranu. Krist je u svoje vrijeme nahranio tisuće ljudi i od toga vremena do današnjega nastavio je hraniti. Sakrament svete mise ima moć povezivanja, čini nas jednima. To je jedino mjesto na svijetu gdje su svi važni, nema važnih i manje važnih nego su svi isti.

Svako vrijeme je svjedok drugačijeg događanja, a jedino isti možemo biti pred Bogom. Svi stojimo u istom redu kad primamo Krista, istoga Gospodina čak i onda kad nas crkva ili  možda njeni svećenici podijele Krist nikada nije. Za njega smo najvažniji. Kad dođem na svetu misu znam da se i ja uračunavam, da i mene netko broji i da na mene netko računa, da sam ja nekome tko je najvažniji jako važan. U svijetu koji je isključiv, podijeljen, svijetu bogatih i siromašnih, uvezanih i neuvezanih, podobnih i nepodobnih, ovdje pred oltarom smo svi jednaki. Nismo isti, nego smo onakvi kakvi jesmo, drugačiji svatko od nas, a ipak jednako važni.

Ova tajna stalnog Božjeg bivanja među ljudima poziva i obvezuje da čujemo njegovu riječ koja kaže: Vi veliki i jaki pomozite malima i slabima, vi pametni i obrazovani brinite se o neukima i neupućenima, vi okretni, vješti i snalažljivi budite strpljivi prema sporima i nevještima, vi poznati brinite se za nepoznate. Shvaćamo da nismo ovdje da ostanemo sami. Po euharistiji postajemo zajednica, živimo u svijetu u kojem dominiraju tehnologija i nepovezanost, otuđenost, usamljenost i  disfunkcionalnost, ali čovjek, duša njegova, ne želi biti sam, ne želi da mu noći postanu spomenici samoće.

Mi postajemo sada ono što ćemo biti kasnije. Zato je dobro na svakoj svetoj misi ušutjeti, biti svjestan ove velike tajne jer bez nje čovjek je slijep za danas, u strahu je za ono sutra i na leđima nosi veliki teret jučerašnjeg dana. Ova tajna svih tajni uči nas kako je dobro biti čist. Ona čisti naše misli, riječi, usne i ako očistimo naše riječi pola života smo već riješili. Čisti naš ego i čini nas  poniznima pred velikom tajnom života i uči nas jednostavnoj mudrosti koja kaže: Prijatelju ponizi se sam da te život sutra ne ponizi. Podsjeća nas na Kristovu zapovijed uvijek, iznova u svakom događaju euharistije da činimo drugima što želimo da oni nama čine. Da činimo puno, često i što možemo više dobrih dijela jer može nam nestati vremena. Mi ćemo za koji trenutak u procesiji poći za Njim posvećujući putove ovog Posušja kako bismo svoj hod, svoj život i svoje principe posvetili iznova.

Kažu nam oni koji znaju  da se suncokreti okreću prema položaju sunca, oni stalno jure za suncem pa se ljudi pitaju što se događa u kišnim i oblačnim danima kad je sunce potpuno prekriveno oblacima. Je li oni uvenu ili okrenu svoje glave prema zemlji? Međutim, nije tako. Oni koji znaju kažu da se događa upravo suprotno. Oni se okreću jedni prema drugima kako bi uzajamno podijelili tu sunčanu energiju koja u njima prebiva. Draga braćo i sestre oko nas je tako puno božanske prisutnosti. Na tako puna načina Bog govori kako vidjeti i kako jednostavno živjeti. Kako bi bilo slijediti primjer prelijepih suncokreta održavajući i dijeleći snagu onima oko sebe, bez interesa i bez traženja da nam se išta vrati. Budimo poput njih, suncokreta, budimo poput ljudi koji su spremni ono što imaju, dati svoju snagu drugima. Najveći sveci držali su ovu vatru koja grije, obnavlja i spašava, čuva od hladnoće, tame, samoće, opasanosti, čuva duh i dušu, srce i um.

Kako to jedan veliki mistik kazao za sebe, čovjek kojega  je Bog okrenuo veli: Okrenuo me je naopačke kao rukavice u času kad sam život svoj otvorio Njemu. Nemojmo da nam ovo bude još jedno Tijelovo, još jedan događaj koji će nam doći i proći. Neka nam to bude susret kao i svake nedjelje da ne budemo isti, da nas ljudi mogu prepoznati i reći  on ili ona je kršćanin, vidi se što radi, kako živi, kakva mu je riječ i kakve iza sebe ostavlja tragove. U svijetu koji se izgubio u vrijednostima kojima propadaju, u kršćanstvu koje često nema snage potrebni su svjedoci njegove ljubavi. Zato, neka nam ovo bude zaista početak novoga, ovaj dan Njegov blagdan i naš život.

Nakon misnog slavlja, svečana procesija s Presvetim krenula je ulicama našeg grada. Slavili smo Gospodina molitvom krunice, pjesmom i čitanjima. Nakon procesije uslijedio je svečani blagoslov ispred kipa fra Grge Martića koji je ujedno bio i završni dio ove svetkovine.

Župnik fra Mladen Vukšić na kraju se zahvalio svemogućem Bogu na lijepom vremenu, svima onima koji su na bilo kakav način pomogli, provincijalu, fratrima, svećenicima, prakaraturima, pjevačima, čitačima, policiji, tehničkoj službi, vlasnicima kuća i radnji koji su ukrasili ulice cvijećem.