MJESEČNA DUHOVNA OBNOVA ( utorak, 8.veljače 2022.)

fra Simun

U utorak, početkom u 17,30 molitvom krunice, u 18.00 svetom misom počela je još jedna Duhovna obnova u našoj župi. Tema kateheze bila je Dar života, a Obnovu je predvodio fra Šimun Bilokapić, profesor moralne Teologije  na KBF-u u Splitu.

Fra Šimun je na samom početku naveo kako je ovo preširoka tema o kojoj se može puno toga reći i da nije stvar iz života nego o životu. Stojeći pred tom činjenicom zapravo se pitamo: Što to jest život? Teška definicija. Primjećujemo da su ljudi od samih početaka htjeli definirati taj naziv. Najprije su teolozi pokušali definirati život pa onda filozofi su htjeli znati što je to život, međutim danas imamo pomak u definiciji. Kod njih je to bio misterij. U  suvremenoj kulturi dogodio se određeni pomak. Život više ne definiraju filozofi i teolozi, nego biologija, kemija, psihologija, sociologija, kemija, fizika. Dogodio se preokret u shvaćanju i poimanju življenja i shvaćanju života. Život se s jedne visine spustio na nižu razinu. Imamo dvije koncepcije života: kršćanska koncepcija svetosti života i druga koncepcija kvalitete života. Koncepcija svetosti života: Ljudski život sam po sebi neovisno o razinama njegove kvalitete ostaje najveća vrednota. Mi kršćani ćemo reći da je to Božji dar nama, Bog nas je obdario životom, darovao nam i mora biti služenje svim oblicima života, a na poseban način ljudskom životu. Svatko od nas treba u svom vlastitom životu, u svojoj obitelji raditi na kvaliteti života. Postavlja se pitanje: Koji je problem kvalitete života? Biologija ne govori o duhu, o božanstvu, svodi čovjeka na materijalno, na fizičku i tjelesnu datost i često će napraviti neku selekciju života, onih koji su manje ili više vrijedni, što se protivi svemu onom kršćanskom. To daje monstruozni rezultat kvalitete života i samim time čovjeka kao čovjeka shvaćamo na različite načine. I to dovodi do različitih definicija čovjeka od: Čovjek je lijepo počešljana životinja, do Čovjek je komad mesa koji što je stariji sve više zaudara.

Najzastrašujuća činjenica je to što je gospodar života postao čovjek, a svi nažalost znamo da je čovjek zao gospodar, neprijatelj sam sebi, a i svome bratu. To nas navodi na pitanje: Jesu li moguće ugroze ljudskog života? Problemi današnjeg života su: pobačaj, kontracepcija, umjetna oplodnja. Pa se pitamo koja je vrijednost ljudskog života? Život je temeljna vrednota koja prethodi drugim vrednotama i na kojoj sve druge vrednote počivaju. Ako nema života nema ničega. Kršćanstvo nas uči da Bog osobno sudjeluje u nastajanju svakoga života pojedinca, udahnjuje mu u trenutku začeća besmrtnu dušu, dijete si Božje, brat Isusa Krista, a Isus je rekao: Što učinite jednoj od moje najmanje braće meni ste učinili. Postoje mnoge ugroze kojima ni jedan kršćanin ne bi smio sudjelovati od svega što se protivi samome životu, što vrijeđa ljudsko dostojanstvo na bilo kakav način jer svi ti postupci su sramotni. Nema te nagrade, okolnosti koja može opravdati te čini. Jedno od najistaknutijih zala današnjice je pobačaj ili abortus. Pa se pitamo: Kamo seže ljudski život zapravo? Embrij? Je li embrij ljudsko biće? Biolozi, embriolozi se približavaju nauku Katoličke Crkve kako ljudski život počinje od trenutka začeća i od trenutka je čovjek, ljuski život. Pitamo se zašto onda države dopuštaju abortuse. Razloga ima više, život kad je u pitanju i osobna situacija, tj. socijalna indikacija, neželjeno dijete, dijete koje nosi neki hendikep i moralna indikacija kada je dijete plod silovanja. Kako odgovoriti na ove indikacije?

U svakidašnjem životu ćemo čuti kako svi imaju pravo na vlastiti život, pravo na izbor je u vrhu svih prava. Sveto je pravo da žena vlada svojim tijelom, nitko nema pravo posegnuti za ženom bez njene volje, znači slobodan izbor, ali gdje on staje? Ali možeš ubiti dijete, pa to je grijeh, time se ugrozi drugi netko. Ako ubiješ dijete nema opravdanja. Statistike pokazuju da su žene koje su počinile abortus zbog osjećaja krivnje sklonije maltretiranju već rođene djece. Danas vidimo licemjerstvo društva u kojem živimo, pričamo jedno, spremni smo osuditi, a nažalost radimo drugo. Iste nas stvari i sablažnjavaju, a i radimo ih. Nije bitno kako je dijete začeto, nego je bitno da je začeto, da postoji, da ima pravo na život.  Nažalost, danas postoji i raznih kontracepcija, od pilula, tzv. hitna pilula i tzv. R486, zlo, a sve više mladih to koristi. Države nemaju točne podatke koliko je djece ubijeno. Legalizirani su pobačaji, pa se pitamo koje je bitno pitanje riješio, je li  nam život bolji? Zašto to radimo? Zašto krvarimo?  Događaju nam se krvavi ratovi, ubijamo nerođenu djecu. Vidimo jedan veliki paradoks u svemu tome. Za djecu smo spremni učiniti sve, sve je njima danas podloženo, a kad ih ubijamo to ništa ne znači. Postajemo šizofrena država i takvo društvo. Neki ubijaju svoje dijete bez problema, a neki ne mogu dobiti dijete. Mnogi se pitaju zašto je Katolička crkva tako gruba u tim svojim stavovima, zašto se "miješa" i zašto je protivnik života.

Crkva uvelike pomaže svakome u tom pitanju, nauk Crkve je jasan, da dijete treba biti začeto iz ljubavi, iz slobodnog čina darivanja muškarca i žene, a to je iz ljubavi. Crkva se ne slaže s umjetnom oplodnjom jer je to prividan život iza kojeg stoji smrt. Da bi nastao jedan takav život trebalo bi nestati još deset života. Tako opet ubijamo. Što se sve i kako događa umjetnom oplodnjom, surogat majkom, gdje su tu osjećaji, gdje je tu Bog, duh. Dijete ima pravo biti rođeno, imati svoj identitet, a umjetna oplodnja ovim kompromitirano ubija pravo djeteta. Život je od Boga, u Božjim rukama, ne smijemo nasjedati na mentalitet i logiku suvremenog društva koji vrlo često katolike promatra nazadnim, tradicionalnim, a mi se stidimo što smo takvi i onda potiho opravdavamo takve radnje.

2022  Župa Posušje