HODOČAŠĆE POSUŠKIH TREĆARA U KRALJEVU SUTJESKU

HODOČAŠĆE POSUŠKIH TREĆARA U KRALJEVU SUTJESKU

Ove nedjelje, 24.10.2021.godine, održalo se 13. Nacionalno hodočašće OFS-a bosanskoj kraljici Katarini u Kraljevu Sutjesku pod geslom „Ustani! Zove te!“ (Mk 10,46-52).
Posuški trećari zajedno sa trećarima iz Tomislavgrada i Posuškog Graca uputili su se na hodočašće u ranim jutarnjim satima.

Program je počeo u 10:00 sati uvodnim riječima i pozdravima nacionalne ministre OFS-a u BiH Ivane Vidović te nacionalnog duhovnog asistenta fra Davora Petrovića. Ivana Vidović je održala kratko predavanje na temu 800 godina prvog pravila svetog Franje. Potom je uslijedila krunica i prigoda za svetu ispovijed. U 11:00 sati slavila se svečana misa koju je predvodio fra Ivan Landeka mlađi. Cijeli program se održao na otvorenom.

Fra Ivan se u svojoj homiliji nakon pročitanog evanđelja po Marku (Učitelju moj, da progledam)  osvrnuo na slijepce ondašnjice i slijepce danas. Dio fra Ivanove propovijedi:
…Farizeji pismoznanci koji su vidjeli svojim tjelesnim očima ne uspijevaju u Isusu prepoznati onoga kojega je Bog obećao poslati tako da se možemo s pravom pitati tko je zapravo pravi slijepac u današnjem evanđelju. Slijepci su oni koji ne prepoznaju Isusa kao Spasitelja u evanđelju(farizeji i pismoznanci). Mi u tim slijepcima nerijetko prepoznajemo i sami sebe. I mi smo nerijetko, iako imamo zdrave oči i zdrav vid, slijepi za Isusa kao Spasitelja. I mi danas sa svetim Bartimejom molimo „ Isuse sine Davidov, smiluj nam se!“. Dok razmatramo molitvu svetoga Bartimeja vidimo kako on od Isusa traži nešto posve drugo od onoga što je tražio od drugih ljudi koji su ga okruživali. Naime, kako čusmo u evanđelju, on je bio slijepi prosjak. Prosio je i od prolaznika očekuje ono nešto materijalno što se moglo dati, koji novčić ili nešto slično, kao što i danas prosjaci od nas očekuju. Međutim, od Isusa ne traži i ne očekuje to. Kad je čuo da je Isus blizu traži nešto posve drugo. Traži njegovo smilovanje, njegovo milosrđe, vjeruje da mu Isus može dati puno važnije od onog što mu mogu dati drugi ljudi. Zato s pouzdanjem moli „Smiluj mi se!“ i traži njegovo milosrđe. To može biti i druga poruka za nas danas: Tražiti Isusa i njegovo smilovanje te njegovo milosrđe za nas i za naše bližnje. U svakoj svetoj misi molimo upravo to, njegovo milosrđe i njegovu snagu. Onda iznenada čuje riječi onih svojih najbližih „Ustani, zove te, čuo je tvoju molitvu, čuo je tvoj glas!“ Bartimej, sav radostan, baca svoj ogrtač i trči u susret Isusu. Onaj ogrtač kojim je bio ogrnut jest njegov ogrtač, njegov pokrivač u koji  se noću pokrivao. To je sve što je on imao, to je njegova kuća, njegov dom. Međutim, svjestan da mu Isus može dati puno više od toga, on to ostavlja i rado mu hrli u susret. I biva uslišan. „Vjera te tvoja spasila“, kaže mu Isus i ozdravlja ga. I mi smo braćo i sestre danas čuli ove riječi, svatko u svome srcu, ustani – zove te. Mogli smo ostati spavati, mogli smo biti negdje drugdje, ali čuli smo upravo ovaj Isusov poziv preko naših bližnjih. Ustani, zove te, pođimo! I došli smo ovdje u Kraljevu Sutjesku gdje su se mnogi, kroz tolike godine i stoljeća okupljali, molili i tražili Isusovo milosrđe. Došli smo kako bi ga molili za snagu za svoj život, za one koji su se preporučili u naše molitve. Mi, članovi franjevačkog prvog i trećeg reda, molimo  na osobit način za franjevački red i za cjelokupnu franjevačku obitelj da nam Gospodin daruje milost i snagu nasljedovati ga po primjeru svetog Franje. U evanđelju se ono ozdravljenje  događa upravo po molitvi, na koju smo se i mi okupili. Naime, slijepi prosjak Bartimej ozdravlja nakon što je molio, ne dugo nego kratko molio. Samo dva molitvena zaziva. Prvi je „Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!“. Isus ga pita što konkretno hoće, a on kaže: „Gospodine, molim te da progledam“. Dvije kratke i jednostavne molitve koje i mi ovdje iz Kraljeve Sutjeske trebamo ponijeti sa sobom i koje i nama mogu pomoći u našem duhovnom životu. Ponavljajmo ih često, na njima se nadahnjujmo, crpimo snagu iz njih. „Isuse, sine Davidov, smiluj mi se! Gospodine daj da progledam.“

Vjerujem da je ove molitve molila i kraljica Katarina te se ovim molitvama nadahnjivala. Kao žena, kao majka, kao supruga, kao trećarica, kao kraljica, vjerujem da je upravo iz molitve crpila snagu za život, na osobit način za one teške trenutke kroz koje je prolazila, a znamo da ih nije manjkalo. Morala je ostaviti ovaj svoj kraj, poći u izgnanstvo, ostala je bez svoje  djece. Međutim, ništa je nije moglo odijeliti od ljubavi Božje. Imamo svjedočanstvo i iz Rima, gdje je bila u posljednjim godinama svojega života, kako je bila sva predana i odana Bogu. I mi želimo nasljedovati njezin primjer. Gdje god bili, gdje god živjeli, ostati vjerni onome na što nas ona svojim životom poziva, onome o čemu nam svjedoči današnje evanđelje.

Ove godine slavimo 800 godina od prvog  pravila Franjevačkoga svjetovnog reda. U njemu je bila i kraljica Katarina. U njemu su toliki danas našli svoj smiraj, svoj životni poziv, svoj životni orijentir. Želimo zahvaliti za sve one koji su kroz ovih osam stoljeća upravo u Franjevačkom svjetovnom redu nalazili svoj životni poziv, nalazili konkretan način ostvarenja svoga kršćanskoga poziva. Trebamo  moliti da  uvijek bude onih koji će se nadahnjivati na evanđelju po primjeru svetoga Franje kao što su to činili trećari. Ovdje na osobit način danas želimo zahvaliti za sve trećare kroz povijest  u BiH koji su nosili ovaj red, često i kroz teškoće i kroz patnje, ali uvijek mu ostali vjerni. Neka nas njihov primjer uvijek iznova nadahnjuje, neka nam svijetli na putu života kako bismo i mi imali uvijek Božju ustrajnost. S toga, spominjući se ove velike obljetnice, čestitam na osobit način članovima svjetovnog reda i molim kod Gospodina mir i ustrajnost za vas i za sve nas koji smo se ovdje okupili. Amen!

Na kraju svete mise nazočne je pozdravio gvardijan, fra Željko Brkić. Zahvalio je onima koji su pridonijeli javnom redu i miru te zaželio dobrodošlicu svima koji su hodočastili u župu.
Gvardijan je pozdravio sve prisutne voditelje i duhovne asistente trećara, a to su:  fra Jozo Puškarić (župnik - Gornja Dubica), fra Pavo Vujica (župni vikar – Fojnica), fra Drago Pranješ (gvardijan – Guča Gora), fra Ivan Lovrić (župni vikar – Vitez), fra Miro Šego (župnik – Čitluk), fra Zvonimir Pavičić (župni vikar – Međugorje), fra Ilija Božić (upravitelj Gospinog svetišta – Olovo), fra Pero Vrebac (župni vikar -  Nova Bila), fra Mario Jurković (župni vikar – Kraljeva Sutjeska). Pozdravio je i sve prisutne članove Franjevačkog svjetovnog reda, a to su bratstva: Široki Brijeg, Čitluk, Međugorje, Mostar, Tomislavgrad, Humac, Čerin, Posušje, Gorica,  Posuški Gradac, Vitez, Busovača, Nova Bila, Bučići, Brestovsko, Suho Polje, Fojnica i Novi Travnik.

Na kraju je fra Željko zahvalio fra Ivanu Landeki ml. na predvođenju misnog slavlja. Pozdravio je sve članove folklora koji će nastupiti na 22. jubilarnoj smotri folklora koja se organizira povodom dana kraljice Katarine. Pozvao je sve na tjelesnu okrjepu i ugodno druženje sa trećarima i folklorašima koji su obogatili druženje svojim plesom, pjesmom, zvucima i raznolikim nošnjama.

Nakon svete mise svi smo uživali u ljepoti sunčanog dana,  igre, pjesme, zvuka i bratskog druženja. Nakon ovoga možemo kao psalmista klicati Gle, kako je dobro i kako je milo, kao braća živjeti! (Ps 133)

HODOČAŠĆE POSUŠKIH TREĆARA U KRALJEVU SUTJESKU

HODOČAŠĆE POSUŠKIH TREĆARA U KRALJEVU SUTJESKU

HODOČAŠĆE POSUŠKIH TREĆARA U KRALJEVU SUTJESKU

Tekst: Ružica Vranjković

2021  Župa Posušje